Graffiti Jam 3 u Tuzli: Od prvih linija do velikih murala

Sprejevi, boje i veliki zidovi Univerzitetske dvorane u Tuzli danas su postali platno za neke od najboljih graffiti umjetnika iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Njemačke. Graffiti Jam Unity 3 okupio je različite generacije i stilove, a radovi koji su nastajali pred posjetiocima iz sata u sat mijenjali su izgled ovog dijela grada.

Dok su se skice s papira pretvarale u velike murale, razgovarali smo s petoricom učesnika – Casevom, Yetickom, Daterom 127, Wuperom i Frenkijem. Pitali smo ih kako su nastala njihova umjetnička imena, gdje pronalaze inspiraciju, koliko vremena treba za jedan rad i šta zapravo znači godinama ostati dio graffiti scene.

Casev: Sarajevski potpis na tuzlanskom zidu

Seriju razgovora započinjemo s Casevom, umjetnikom iz Sarajeva i dugogodišnjim učesnikom domaće grafiti scene. U Tuzli smo ga zatekli pored njegovog novog rada.

Novinar: Koje vam je umjetničko ime i odakle potiče?

Casev: Caseven potiče od mojih inicijala, a dolazim iz Sarajeva.

Novinar: Koliko dugo se bavite grafitima i street artom?

Casev: Od 2006. ili 2007. godine, dakle sljedeće godine će biti otprilike 20 godina.

Novinar: Sjećate li se svog prvog grafita i kako je izgledao?

Casev: Sjećam se, naravno. Bio je na jednoj garaži. Izgledao je jako ružno, kao i kod većine kada tek počnu. Bio je karakterističan za te dane u Bosni i Hercegovini — pričamo o 2006. ili 2007. godini. Kombinacija boja bila je crna i srebrna.

Yetick: Umjetnik upečatljivog imena i stila

Nakon Caseva razgovarali smo s Yetijckom, još jednim domaćim umjetnikom koji je ostavio svoj potpis na zidovima Univerzitetske dvorane.

Novinar: Koje vam je umjetničko ime i kako je nastalo?

Yetick: Yeti. Nastalo je u srednjoj školi, na času engleskog. Učili smo neku lekciju o jetiju i tako je nastalo. Svidjelo mi se to ime.

Novinar: Koliko vam otprilike vremena treba da završite jedan ovakav grafit na zidu?

Yetick: Zavisi koliko je kompleksan, ali obično od tri do pet ili šest sati.

Novinar: Šta biste savjetovali mladima koji bi željeli početi crtati grafite?

Yetick: Da ne počinju. [smijeh] Sada je to veoma skupo i treba uložiti mnogo novca, zato što se moraju kupovati sprejevi i dodatna oprema. Ko bude htio učiti crtati, neka pripremi dosta novca.

Dater 127: Gost iz Njemačke

Međunarodni karakter Graffiti Jama najbolje predstavlja Dater 127. Umjetnik iz Njemačke stigao je u Tuzlu s bogatim iskustvom i prepoznatljivim pristupom uličnoj umjetnosti. Razgovor smo vodili na engleskom jeziku, a njegove odgovore preveli smo na bosanski kako bismo ih približili čitaocima.

Novinar: Koje je vaše umjetničko ime i odakle dolazite?

Dater 127: Moje umjetničko ime je Dater 127 i dolazim iz Njemačke.

Novinar: Odakle crpite ideje za svoje radove?

Dater 127: Grafitima se bavim više od 30 godina i imam različite izvore inspiracije. Ne slikam samo slova nego i likove. Inspiraciju pronalazim u prirodi, njenim bojama i životinjama. Zaista volim slikati životinje. Kada je riječ o slovima, inspiraciju pronalazim i u arhitekturi, poput lijepih građevina i zanimljivih oblika.

Novinar: Šta je najteže prilikom crtanja grafita?

Dater 127: Zavisi. Kada se tek počnete baviti grafitima, nije lako ono što ste nacrtali na papiru prenijeti na zid jer su njegove dimenzije potpuno drugačije. To je u početku teško, ali uz mnogo vježbe naučite kako to savladati.

Wuper: Autor jednog od najupečatljivijih radova

Posebnu pažnju posjetilaca privukao je rad Wupera, umjetnika iz Inđije. Njegov snažan i pomalo borben motiv bilo je teško ne primijetiti među radovima nastalim tokom događaja.

Novinar: Koje vam je umjetničko ime i kako je nastalo?

Wuper: Wuper mi je umjetničko ime. Nastalo je tako što sam kao klinac smislio WUP, što znači „Vešti ulični potezi“. Kasnije mi je bilo dosadno da crtam samo WUP, pa sam dodao ER i tako je nastao Wuper, bez neke filozofije.

Novinar: Odakle ste tačno?

Wuper: Iz Inđije. To je mali gradić između Beograda i Novog Sada.

Novinar: Šta vas je privuklo ovoj vrsti umjetnosti?

Wuper: Počeo sam kao klinac u osnovnoj školi, kao i dosta klinaca. Vremenom sam ostao u tome i napredovao. Danas živim od toga i još radim ono što sam počeo kao klinac.

Novinar: Vidim da ste ovdje naslikali dijete koje stoji u gardu, kao da će se boriti. Ima li taj rad neki motiv?

Wuper: Da. Posljednjih nekoliko godina radim seriju radova „Provincijalci“ i crtam likove iz provincije koji su pomalo namrgođeni. Taj talas me nekako prati. Prije toga sam radio wildstyle — to je kao neki opasan stil, ljuta slova — pa sam, kada sam prešao na umjetnost, htio nastaviti s malo žustrijim, uličnim fazonom.

Frenkie: Pionir domaće grafiti i hip-hop scene

Za kraj smo razgovarali s Frenkijem, najpoznatijim imenom među ovogodišnjim učesnicima. Iako ga većina publike prvenstveno poznaje kao jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih repera, Frenkie je istovremeno jedan od pionira domaće grafiti scene i umjetnik čija veza sa sprejem traje još od njegovih prvih susreta s hip-hop kulturom.

Novinar: Koje vam je umjetničko ime i kako je nastalo?

Frenkie: Moji tagovi su Lack i Onion. LAK je u početku bio naziv našeg crewa. Kada sam se vratio u Bosnu, htio sam održati sjećanje na ekipu s kojom sam se družio u Njemačkoj, pa sam to prisvojio kao svoj tag, dodao slovo C i od tada crtam Lack. Onion je druga varijanta, kada malo želim promijeniti. To je to.

Novinar: Od kada crtate u Tuzli?

Frenkie: Od 1998. godine pa do danas smo aktivni.

Novinar: Da imate neki zid bilo gdje u svijetu koji možete oslikati, koji biste izabrali?

Frenkie: Kao i svakom grafiti crtaču, želja mi je da crtam u New Yorku, pošto je to grad odakle su potekli grafiti. To mi je još neispunjena želja, ali nadam se da ću makar jednom otići tamo crtati.

Graffiti Jam u Tuzli još jednom je pokazao da iza svakog rada na zidu stoje godine vježbe, različiti izvori inspiracije i lične priče umjetnika. Casev, Yeti, Dater 127, Wuper i Frenkie donijeli su različite stilove i iskustva, ali ih povezuje ista ljubav prema uličnoj umjetnosti. Zidovi Univerzitetske dvorane tako su dobili novo lice, a Tuzla još nekoliko radova koji će prolaznike podsjećati na susret umjetnika, boja i kreativnosti.

 

Autor: Vedad Arnaut